Hidroponsko uzgajanje– sve što treba znati o inovativnoj proizvodnji paradajza

March 8, 2019

Hidroponsko uzgajanje predstavlja inovativnu proizvodnju korišćenjem vrhunske, savremene tehnologije koja omogućuje uzgajanje prirodnih plodova povrća, voća i biljaka u zaštićenim prostorima sa delimično ili u potpunosti kontrolisanim uslovima u stakleniku ili plasteniku. Ovakav način proizvodnje pruža zaštitu od spoljnih, klimatskih i mehaničkih uticaja. Kontrolisani uslovi, kao što su naši znače da je moguće kontrolisati gotovo sve uslove unutar prostora osim svetlosti i visokih temperatura u letnjem periodu.

Neki stručnjaci hidroponiju nazivaju umetnošću uzg biljaka iz vode – tzv. soiless culture jer se u ovakvoj vrsti uzgajanje ne koristi tlo. Reč ‘hidroponija’ potiče iz grčke reči hydro, što znači ‘voda’ i reči ponos što znači ‘rad’. Naime, hidroponsko uzgajanje je karakteristično po uzgajanju biljke na površini vode dok se korenje razvija u hranjivom rastvoru. Na ovaj se način stimuliše rast biljke dok kontrolišemo količinu vode, mineralnih sastojaka i kiseonika u hranjivom rastvoru kako bi prinos bio vrhunskog kvaliteta.

Razlika između hidroponije i uzgajanja u zemlji

Kvalitet proizvoda i njegova zdravstvena ispravnost jednaka je kod hidroponskog i uzgajanja u zemlji, dok je ekonomska isplativost značajna. Kod ovakvog tipa uzgajanja potrebna su visoka početna ali i stalna ulaganja kako bi se osiguralo sve potrebno za kvalitetan hidroponsko uzgajanje: staklenik, seme, gnojiva, biološka zaštita, bumbari za oprašivanje, softver koji automatizuje proizvodnju i drugo. Međutim zato su prednosti mnogobrojne i dugoročno ekonomski isplative.

Ima nekoliko ključnih prednosti hidroponske proizvodnje u supstratu u odnosu na proizvodnju u zemlji:

• Manje zagađenje tla otpadnim vodama iz proizvodnje jer se voda steriliše i vraća u proizvodnju.
• Ne dolazi do zagađenja okoline, čoveka i životinja jer ne koristimo pesticide, insekticide, herbicide, fungicide i drugu hemijsku zaštitu, već koristimo isključivo biološku zaštitu.
• Zbog uzgajanja u sterilnom supstaru biljke nemaju mogućnost da upiju štetne supstance koje se nalaze u zemlji kao što su ostaci mineralnih gnojiva, hemijskih sredstava za zaštitu kao i teških metala.
• Pojava štetočina i bolesti bilja svedena je na minimum zbog kontrolisanih uslova gde biljke nisu izložene vremenskim nepogodama, kiši, gradu, vlazi itd.
• Uslovi su kontrolisani što omogućuje gotovo idealan odnos hranljivih sastojaka, vlažnosti i temperature.
• Proizvodnja je kontinuirana cele godine.

Metoda iz doba Vavilona

Iako ova metoda zvuči futuristički, ona zapravo to nije. Naravno, s vremenom se hidroponija unapredila i modernizovala i omogućila brže, kvalitetnije i zdravstveno ispravnije uzgajanje, ipak najranije primene hidroponskog uzgajanja pronalazimo 600 godina pr. Hr. u vavilonskim vrtovima u kojima su biljke uzgajane na površini vode.

Najranije moderne reference za hidroponiju u posljednjih 100 godina vežemo uz Vilijama Fredrika Gerickea sa Univerziteta u Kaliforniji (Berkli) koji je 1930-ih počeo da popularizuje ideju da se biljke mogu uzgajati u rastvoru hranjivih sastojaka i vode umesto tla. Javnost i Vilijamove kolege sumnjali su u ovu tvrdnju. Ipak brzo ih je razuverio kada je uspešno uzgojio paradajz koristeći samo vodu i hranjive sastojke. Ovu metodu nazvao je hidroponijom.

Danas je hidroponija brzorastući trend u svetu: od SAD-a, Kanade, Australije do Japana, a u Evropi su to Holanđani koji su najuspješniji svetski hidroponski proizvođači. Osim Holanđana, neki od najvećih hidroponskih proizvođača su i: Španija, Italija, Francuska, Nemačka, Poljska i Turska. Hidroponska metoda obezbeđuje kontrolisanu proizvodnju, kontinuirani prinos, zaštitu od štetočina čiji je uticaj sveden na minimum što na kraju daje kao rezultat kvalitetan i nutritivno bogat proizvod – paradajz.